Malo je poznato da je nebo iznad Crikvenice i Kvarnera bilo poprište mnogih prilično ozbiljnih i
značajnih bitki za 2. svjetskog rata te vam ovom prilikom donosimo uvid u dvije zračne bitke između Njemačke JG53 i Američke 82nd FG koje su se odvile u rano proljeće prije 82 godine, točnije 18. ožujka 1944. gdje je nekoliko zrakoplova skončalo u zaleđu Kvarnera, iznad Vinodola i oko Velebita te na današnji dan 2. travnja 1944. koja je posebno vezana uz naš kraj.
18. ožujka 1944. I./JG53 je poprilično rano ujutro stavljena u pripravnost. U 8:50 sati ujutro Gruppenstab
skupa s 1. i 2. Staffeln polijeće u presretanje četveromotornih bombardera uočenih iznad istočne obale
Jadranskog mora koji su letjeli u smjeru Njemačke (Reicha). Poprilično žestoka borba sa bombardrima i
njihovom pratećom zaštitom započela je u 9:38 ujutro iznad Kvarnera i Rijeke, kako je toga dana zapisao
Njemački zastavnik-dočasnik (Fahnenjunker-Unteroffizier) Helmut Vogel koji je također sudjelovao u
akciji toga dana:
” Brifing za misiju se bazirao na tome da se izvede jedan od prvih napada nevođenim raketama na tešku
bombardersku formaciju. Kako tada nisu postajali uređaji za precizno ciljanje i navođenje raketa osim
standardnog ”Revi” nišana, cijela eskadrila (Staffel) trebala se je približiti neprijateljskoj formaciji u liniji
na 2000 metara te otvoriti paljbu po naredbi kapetana eskadrile (Staffelkapitan). Stab i 1. Staffel bili su
dodjeljeni za pratnju. Nakon besprijekorno odrađenih naredbi, neprijateljska formacija je vrlo brzo uočena
i prema zapovjedi respoređena je linija za napad. Jedina promjena je bila da je daljina za paljbu na
bombardere smanjena na 1000 do 2000 metara, ostatak grupe je započeo borbu sa neprijateljskom
pratnjom tzv. ”Indijancima”. Iznenada se je nekoliko neprijateljskih zrakoplova obrušilo na našu
formaciju. Naredba za paljbu raketa na bombardere je odmah obustavljena. Nakon toga smo se razdvojili
te su moje rakete zablokirale i nisu se htjele ispaliti, greška je vjerojatno bila u pilotu, zato što sam od
panike pritisnuo krive prekidače, zbog toga nisam bio u mogućnosti napraviti zaokret i ponirati za
ostatkom grupe jer su mi krila bila preopterećena težinom raketa te sam ostao u poziciji za napad dok su
neprijateljski zrakoplovi projurili uz mene te ponirali za ostatkom moje eskadrile. Bio sam u mogućnosti
prići blizu neprijatelja bez ometanja te postići direktan pogodak. Raskomadani B-24 Liberator kojega sam
pogodio krenuo je padati, a za njim je lepršalo njegovo odlomljeno krilo. Bio sam suočen posljedicama
zbog nepoštivanja naredbi, no ipak sam postigao pobjedu. Još uvijek sam bio u kabini svog zrakoplova
kada sam dobio naređenje da se hitno javim u komandu. Nakon poštenog ”brisača” dobio sam kaznu da
moram trčati krugove oko vojarne, a ostali su se smijali te mi čestitali na pobjedi.”
U međuvremenu ostatak se je borio iznad Istre no to ćemo ostaviti za neku drugu temu jer se danas ipak
držimo priča vezanih za Crikvenicu i Kvarner, također u narednim danima do 29. ožujka odvilo se je
mnogo žestokih zračnih bitki iznad teritorija današnje Republike Hrvatske sa puno ranjenih i poginulih
članova posada s obje strane, a zatim je slijedilo nekoliko mirnijih dana zato što se je vrijeme iznad
Jadrana pogrošalo te nije bilo moguće letjeti sve do 2. travnja 1944. kada se je odvila bitka poprilično značajna za Crikvenicu i Crikveničko područje, a mnogi
stari koji su još uvijek s nama vjerojatno se dobro sjećaju toga dana. Vrijeme se je napokon stabiliziralo
teje nebo iznad sjeverne Italije i iznad Krasa napokon bilo bistro i bez oblaka (vjerojatno zbog bure
prijašnjih dana koja je uobičajena za taj period godine). Dan je započeo rano za I./JG53. Oko 9 sati ujutro
grupa se suočila sa jako velikim brojem Američkih bombardera B-24 Liberator koji su već bili duboko u
teritoriju tadašnje Jugoslavije na putu za bombardiranje Steyra u Austriji. I./JG53 pronašla je
četveromotorne bombardere koji su bili praćeni velikim brojem P-38 Lightninga i P-47 Thunderbolta,
jugozapadno od Karlovca. Odmah je izbio žestoki okršaj između njemačkih i američkih snaga na visini
između 6000 i 7000 metara. Jedan od američkih P-38 oboren je od strane njemačkog podoficira I./JG53.
Poprilično nadjačani amerikanci nisu dopustili njemcima da priđu bombarderima te su uspješno zaštitili
formaciju B-24 Liberatora. Njemačke snage ušle su u žestok okršaj sa američkom pratnjom te su brojčano
nadjačani doživjeli teške gubitke.
FhjFw. Arno Fischer uspio je postići pogotke na američkim P-47 te ih je vidio nekoliko kako padaju vrteći
se, kako god, s manjkom svjedoka nikada nije uspio dokazati svoje pobjede nad njima te mu to čak niti
nije bilo bitno, kasnije je saznao kako je sa zemlje svjedok vidio njegove pobjede no čak niti tada nije
mario za to da mu se pobjede zabilježe. U međuvremenu njegova eskadrila je izgubila jednog od pilota,
Gefr. Zalfena koji je od strane P-38 oboren jugozapadno od Karlovca.
JG53 također je pretrpjela još 2 gubitka koja su posebno važna za naš kraj, Uffz. Artur Tubel koji je letio
na zrakoplovu Messerschmit Bf-109G6 (W.Nr. 160083, ”Bijeli 3”) zapisao je sljedeće:
” Naša grupa letjela je u vrlo bliskoj formaciji i cijela jedinica je napravila uzak zaokret. Nisam primjetio
niti jednog neprijatelja tada još, ali kao 4. čovjek u našem ”roju” morao sam održavati svoju koncentraciju
s obzirom da smo dugo letjeli, tada sam čuo glasno lupanje o svoj zrakoplov i instinktivno sam podigao
nos prema gore, pogledajući u zrcalo shvatio sam da zurim direktno u topove američkog P-38 Lightninga
koji je bio točno iza mene. Sljedeći rafal prošao je točno ispod mene ali sam ostao smiren, tada sam
ugledao još jedan P-38 lijevo od mene na istoj visini, a s moje desne strane nešto niže vidio sam plavi
trbuh još jednog neprijatelja kako prolazi uz mene koji se je skoro sudario sa mnom kada sam palicu
povukao prema gore. Ovaj P-38 uložio je velike napore kako bi se izvukao na sigurno. Snažno sam
nagazio na kormilo i bacio svoj zrakoplov u okret, što mi je omogućilo da se riješim neprijatelja.”
Kako god, nekoliko trenutaka kasnije, Tubelov zrakoplov zahvatio je plamen i bio je prisiljen iskočiti, te se je zrakoplov srušio na nepoznatu lokaciju.
Walter Seiz, kapetan eskadrile III./JG53 imao je slično iskustvo u istoj bitci te je naveo sljedeće:
” Tijekom misije, 2/4 mojeg rashladnog sistema bilo je pogođeno od strane američkog P-38 na visini
između 6000 i 7000 metara te je za mojim zrakoplovom počeo ostajati bijeli trag od rashladne tekućine.
Odmah sam se okrenuo prema zapadu i praćen svojim pratiocem Uffz. Zemperom pokušao sam se
dočepati Italije kako bi se vratio kući, palio sam i gasio motor kako se nebi pregrijao i prestao raditi.
Ubrzo me je Zemper upozorio na još 2 P-38 koja su me pokušala napasti ponovno. Punim gasom sam
počeo ponirati ali to je bilo previše za moj oštećeni motor te je počeo gorjeti, iako sam već prevalio dobar
put prema sigurnoj zoni, još uvijek sam bio iznad teritorija Jugoslavije, nekoliko kilometara od otoka
Krka. Bio sam prisiljen iskočiti na visini od 1000 metara, iako nije išlo baš glatko, uspio sam iskočiti i
otvoriti svoj padobran u zadnji čas. Ispod mene nije bilo ničega osim oštrih kamenih vrhova i kamenja.
Prilikom pada na tlo zadobio sam nekoliko udaraca, masnica i porezotina te sam kasnije saznao da sam
zadobio i prijelom kralježnice. Prvo što sam učinio potražio sam mjesto za skrivanje, te sam pronašao
potok i jedan mali otočić na potku gdje sam proveo ostatak dana. Ondje sam ostao do večeri te kada se je
smračilo krenuo sam preko brda sjeverno-zapadno prema Crikvenici, gdje sam se nadao naići na Njemače
snage ili barem na Njemačke saveznike. Teško sam se penjao preko brda s obzirom da sam bio ranjen i
nisam bio baš brz, te nebih bio u mogućnosti pobjeći da je naišao neprijatelj. Sljedećeg jutra shvatio sam
da sam uspio prijeći popriličan put te kada se je razdanilo ponovno sam potražio mjesto za sklonište.
Došao sam do male uzvisine odakle se je vidjelo selo te sam se ondje sakrio među ogromne kamene
gromade. Tada, niti 5 metara od mojeg skrovišta zamjetio sam mitraljesko gnjezdo gdje su bila dva čovjek
koji su nosili meni nepoznate smeđe uniforme i razgovarali su na slavenskom jeziku. Ostao sam
nepomičan na mjestu gdje sam se sakrio do večeri. Popodne sam u selu ispod sebe primjetio grupu ljudi
koja je izvodila neku vrstu vojnih vježbi te sam mogao čuti zapovjedi izrečene toj istoj skupini te sam od
jednom čuo: ” Na lijevo, marš!” te je u međuvremenu jedan od dvojice ljudi sa položaja otišao prema selu.
To je bila moja šansa da posegnem za svojim pištoljem i da zarobim vojnika koji je ostao sam. Skupa s
njim sam se spustio do sela uperujući pištolj u njegova leđa. Na moju sreću, ispostavilo se je da se radi o
Hrvatskim vojnicima u njemačkoj službi.
Iz Crikvenice sam prebačen brodom u Rijeku 5. travnja te sam odandje vlakom vraćen u Maniago u Italiji
u bazu. Ondje sam ostao još 10 dana te mi letenje nije bilo dozvoljeno zbog zdravstvenog stanja.
Nekoliko dana kasnije u bolnici sam podvrgnut pregledima i rendgenu zbog boli u leđima, osobito kada bi
ustao, te mi je utvrđena fraktura kralježnice. U bolnici sam ostao neko vrijeme radi oporavka te sam se
vratio u III./JG53 20. kolovoza 1944.”
Zrakoplov Messerschmitt Bf-109G6 (W.Nr. 162292. žuti 7) srušio se je nedaleko Crikvenice, stanovništvo je mnoge dijelove sa olupine zrakoplova godinama koristilo u razne svrhe.
Amerikanci 2. travnja 1944. navode sljedeće:
” Petnaesta je napala zrakoplovne ciljeve u Austriji, suočena s uglavnom intenzivnom i
preciznom protuzračnom paljbom. Tvornica kugličnih ležajeva u Steyru, koju je napalo 125 B-17
iz 5. bombarderske krila i 130 B-24 iz 98., 449., 451. i 455. bombarderske grupe, pretrpjela je tešku štetu na nekoliko zgrada, dok je tvornica zrakoplova ”Puch”, koju je pogodilo 156 B-24 iz 376., 450., 454., i 459. bombarderske grupe, pretrpjela malu štetu.
Bombe bačene tijekom misije pogodile su i podkamp Mauthausen pridružen tvornici zrakoplova.
Stotinu sedam P-38 iz 1., 14. i 82. lovačke grupe, s četrdeset pet P-47 iz 325. lovačke grupe, letjelo je kao pratnja u
fazama.
82. i 325. susrele su se sa šezdeset do sedamdeset neprijateljskih lovaca
iznad sjeverne Jugoslavije, a još četrdesetak neprijatelja je napalo bombardere
blizu cilja, ali ih je 1. uspjela otjerati.
14. lovačka grupa razbila je još jedan napad od gotovo stotinu neprijateljskih lovaca.
5. bombardersko krilo izvijestilo je o napadima do 250 neprijateljskih lovaca te su topnici iz bombardera
tvrdili da je uništeno 124 neprijateljska zrakoplova te 48 vjerojatnih pobjeda koje nisu dokazane. Pratnja je tvrdila
trideset četiri uništena i četiri vjerojatna, s trideset četiri potvrđena:
devetnaest za 14., tri za 82., devet za 1., tri za 325.
Dvadeset šest bombardera oboreno je tijekom misije, uključujući tri B-24
tijekom sastavljanja formacije. 97. je izgubila 3 zrakoplova, 99. također 3, a 301. je izgubila 2
zrakoplova. Gubici Liberatora bili su veliki. 455. je izgubila 4, dok su 98. i 449.
po 3; 376., 450. i 459. po 2 zrakoplova, a 451. i 456. po 1. Dvije skupine su na misiji dobile priznanja za istaknute jedinice: lovačka skupina i 455. bombarderska skupina.”
Njemački gubitci iz bitke 18. Ožujka 1944:
- Lt. Ruptert Weninger, Bf-109G6 W.Nr. 16252 ”Bijeli 7” oboren u borbi sa P-47 30km zapadno od Karlovca.
- FhjFw. Egon Ohletz, Bf-109G6 W.Nr. 140192 ”Bijeli 1” nakon borbe sa P-47 prisilno sletio 10km zapadno od Bakra (negdje oko Krasice).
- Fw. Karl Schwarz , Bf-109G6 W.Nr. 162278 ”Bijeli 16” oboren i poginuo u borbi sa P-47 50ak km jugoistočno od Rijeke.
- Uffz. Josef Suß, Bf-109G6 W.Nr. 162400 ”Bijeli 4”, oboren u borbi sa P-47 50ak km jugoistočno od Rijeke.
- Uffz. Hans Buchmuller, Bf-109G6 W.Nr. 162267 ”Bijeli 18” oboren i poginuo u borbi sa P-47 50ak km jugoistočno od Rijeke.
- Uffz. Arno Schicke, Bf-109G6 W.Nr. 162215 ”Bijeli 6” oboren i poginuo u borbi sa P-47 iznad Rijeke.
- Uffz. Gerhard Blunk, Bf-109G6 W.Nr. 162353 ”Crni 6” oštećen u borbi sa četveromotornim bombarderom, te se je srušio u blizini Sežane.
- Lt. Hartmut Henseler, Bf-109G6 W.Nr. 162387 ”Žuti 16” oboren u borbi sa P-38 iznad baze u Maniagu.
- Obfw. Anton Abt, Bf-109G6 W.Nr. 161345 ”Žuti 20” oboren u borbi sa P-38 iznad baze u Maniagu.
Njemački gubitci iz bitke 2. Travnja 1944.:
- Uffz. Artur Tubel, Bf-109G6 W.Nr. 160083 ”Bijeli 3” oboren u borbi sa P-38 jugozapadno od Karlovca, zarobljen od strane partizana te 25. Travnja 1944. vraćen svojim snagama u razmjeni ratnih zarobljenika.
- Gehr. Heinz Zalfen, Bf-109G6 W.Nr. 162277 ”Bijeli 15” oboren u borbi sa P-38 jugozapadno od Karlovca.
- Uffz. Hermann Kleinschmager, Bf-109G6 W.Nr. 162571 ”Crni 16” oboren i poginuo u borbi sa B-24 jugoistočno od Ljubljane
- Oblt. Walter Seiz, StKap, Bf-109G6 W.Nr. 162292 ”Žuti 7” oboren u borbi sa P-38 te se je srušio nedaleko Crikvenice.
- FhjFw. Kurt Braasch, Bf-109G6 W.Nr. 162403 ”Žuti 5” oboren i poginuo u borbi sa B-24 jugoistočno od Ljubljane
Neka je vječna slava i spomen svim poginulima u ovim bitkama te je važno da ih se prisjetimo na ovakve dane, nevezano na čijoj strani i za koje ideale su se borili.
