Uoči nastupa kao predgrupa Parnom valjku na Crekvini u Kastvu, Marcela za Crikva.hr otkriva emocije iza jednog velikog glazbenog trenutka
Postoje trenuci u karijeri koji nisu samo još jedan nastup, još jedna pozornica ili još jedan datum u kalendaru. Neki trenuci nose posebnu težinu jer u sebi spajaju godine rada, snova, odricanja i ljubavi prema glazbi. Za Marcelu Oroši jedan takav trenutak dogodit će se 28. lipnja 2026. godine na Crekvini u Kastvu, kada će nastupiti kao predgrupa legendarnom hrvatskom rock bendu Parnom valjku, sastavu čije su pjesme obilježile generacije, ali i bendu koji je Marcela osobno godinama slušala i cijenila.
Njezin glazbeni put krenuo je iz Crikvenice, a kroz godine ju je vodio preko brojnih pozornica, iskustva s grupom Luminize, međunarodne karijere, samostalnog autorskog rada, nastupa na Dori i brojnih drugih projekata. Crikva.hr već godinama prati Marcelin put, od njezinih početaka pa sve do današnjih velikih trenutaka, a uoči ovog posebnog nastupa razgovarali smo s njom o glazbi, uzorima, emocijama i svemu što stoji iza jedne ovakve prilike:
Marcela, 28. lipnja nastupaš kao predgrupa Parnom valjku na Crekvini u Kastvu. Kada si saznala tu vijest, koja je bila prva emocija?
S obzirom na to da mi je Parni Valjak jedan od najdražih hrvatskih bendova, možete samo zamisliti uzbuđenje. Zaprimila sam poziv od svoje menadžerice i bookerice Željke Rudar, koja ni sama nije mogla sakriti oduševljenje. Znam samo da sam u tom trenutku osjetila ogroman val uzbuđenja i adrenalina. Tremica je stigla nešto kasnije, haha. Kasnije sam saznala i da je poziv za nastup došao direktno od menadžmenta benda, što me još dodatno oduševilo!
S obzirom na to da si veliki fan Parnog valjka, ovaj nastup sigurno ima posebnu težinu. Postoji li neka njihova pjesma ili trenutak uz njihovu glazbu koji te posebno prati kroz život?
Parni Valjak je stvarno obilježio velik dio mog odrastanja. Njihove pjesme često su se slušale doma, a kada sam krenula s prvim bendovima, njihove su pjesme bile među prvima koje smo obrađivali. Postoji i jedna pjesma koja odnedavno ima posebno značenje za mene, a to je „Dođi“.
Kada pogledaš svoj dosadašnji put — od prvih glazbenih koraka u Crikvenici, preko Luminizea i inozemnog iskustva do samostalne karijere — postoji li trenutak koji vidiš kao najveću prekretnicu?
Definitivno mi je najveća prekretnica bila odluka preseliti se u Nizozemsku zbog glazbe. Prekinuti fakultet, otići daleko od obitelji i prijatelja te praktički ostaviti sve poznato iza sebe kako bih slijedila svoj san,smatram da je to bila velika i hrabra odluka. U tom trenutku glazba je prestala biti samo san i postala plan A.
Tvoj put pokazuje da se velike priče često grade godinama. Što je bilo najzahtjevnije u svim tim fazama — probiti se, ostati vjerna sebi ili stalno iznova dokazivati svoj glazbeni identitet?
Sve od navedenog! U početku je jako teško probiti se, pogotovo kada dolaziš iz manjeg grada poput Crikvenice, gdje nije uvijek lako doći do kontakata i većih pozornica. S druge strane, Nizozemska je ogromno glazbeno tržište na kojem se natječeš s vrhunskim izvođačima iz cijelog svijeta. U toj želji da uspiješ vrlo lako možeš početi razmišljati što bi trebao promijeniti na sebi kako bi se više svidio drugima. Zato je ponekad najteži, ali i najvažniji dio ostati vjeran sebi. A kada se jednom uspiješ probiti, onda tek kreće novi izazov – opravdati svoje mjesto i nastaviti rasti.
Iskustvo rada na inozemnoj sceni sigurno je ostavilo trag. Što ti je razdoblje u Nizozemskoj donijelo kao umjetnici i osobi?
Život u Nizozemskoj jako me oblikovao, i kao osobu i kao glazbenicu. Sama činjenica da smo se prije 12 godina odvažile preseliti u zemlju čiji jezik nismo govorile, gdje nismo poznavale ljude ni tržište, bila je veliki korak. Nizozemska me naučila strpljenju, radu i ustrajnosti. Naučila me da se uspjeh rijetko događa preko noći i da iza svakog rezultata stoji puno truda. Također me naučila da „ne“ uvijek imaš, a „da“ možeš tražiti. Kao umjetnica, dobila sam priliku upoznati različite stilove, ljude i načine rada, što je uvelike proširilo moje vidike.
Danas sve više gradiš svoj autorski izraz. Koliko je drugačiji osjećaj kada publika sluša pjesme iza kojih stojiš potpuno ti?
Potpuno je drugačiji osjećaj. Kada publika pjeva tvoje autorske pjesme, znaš da se povezala s nečim što je nastalo iz tvojih misli, emocija i iskustava. To je možda i najljepši dio ovog posla. Trenutak kada nešto što je nekad bilo samo tvoja priča postane i dio nečije tuđe.
Mnogi te poznaju po snažnom vokalu i energiji na pozornici, ali iza svakog nastupa stoji puno rada. Što publika možda ne vidi iza jedne izvedbe?
Iza svakog nastupa stoje sati proba, priprema, putovanja, planiranja i puno rada na sebi. Tu su i oni manje glamurozni trenuci, nastupi pred malobrojnom publikom, odbijenice, sumnje i dani kada stvari ne idu po planu. Sve je to dio ovog posla i upravo te takva iskustva oblikuju kao izvođača, a i vjerujem da publika može osjetiti energiju i iskustvo koje iz toga dolazi.
2024. godine bila si na putu da nas predstavljaš na Euroviziji. Nastup na Dori s pjesmom “Gasoline” bio je jedan od važnih trenutaka tvoje solo karijere. Kako danas gledaš na to iskustvo?
Nastup na Dori definitivno je bio ostvarenje jednog dječjeg sna. Odrasla sam gledajući Doru i Eurosong, pa mi je sam izlazak na tu pozornicu bio poseban trenutak. Danas na to iskustvo gledam s velikom zahvalnošću, jer mi je bila čast stati na pozornicu Dore. A onoj maloj Marceli koja je o tome maštala u svojoj sobi u Crikvenici mogu reći samo – taj san si ostvarila!
Za Novu TV sudjelovala si u projektu “Tvoje lice zvuči poznato” pokazala si jednu drugu tvoju stranu, transformacije, glumu i širinu izvođača. Što ti je taj projekt donio?
Taj show za mene je bio potpuni izlazak iz zone komfora. Natjerao me da se okušam u stvarima koje vjerojatno nikada ne bih isprobala izvan takvog formata. Osim posebnog iskustva i prilike da naučim puno novih stvari, donio mi je i neka prekrasna prijateljstva. To je možda i najvrjedniji dio cijelog iskustva.
Kada se maknu reflektori i pozornica, kakva je Marcela u svakodnevnom životu?
Uvijek mi je nekako lakše kada na ovo pitanje odgovori netko drugi, a ne ja. No ono što bih voljela je da u svakodnevnom životu budem jednako sigurna i samouvjerena kao što sam na pozornici.
Kao netko tko dolazi iz manjeg mjesta, ali je napravio veliki glazbeni put, što bi poručila mladim glazbenicima iz našeg kraja koji sanjaju o profesionalnoj karijeri?
Poručila bih im da ne dopuste da ih mjesto iz kojeg dolaze ograničava. Danas su prilike dostupnije nego ikad prije, ali jedino i dalje nema prečaca za rad, trud i upornost. Dovoljan je jedan poziv, jedan nastup ili jedna pjesma da se stvari pokrenu u potpuno novom smjeru.
Crikva.hr prati tvoj rad od početaka i mnogi naši čitatelji posebno se vesele tvojim uspjesima. Koliko ti znači podrška ljudi koji su uz tebe od prvih dana?
Puno više nego što možda mogu opisati riječima. Kada znaš da ljudi iz tvog kraja prate tvoj put, navijaju za tebe i raduju se tvojim uspjesima, to daje posebnu toplinu u srcu i vjetar u leđa. Zato sam uvijek zahvalna na podršci koju dobivam od ljudi koji su uz mene od samih početaka.
Što publika na Crekvini može očekivati od tvog nastupa prije Parnog valjka? Hoćeš li pripremiti nešto posebno za ovu večer?
Publika može očekivati puno energije i emocije, a ono što uvijek mogu obećati je da ću dati sve od sebe na pozornici – jer tako jedino znam!
I za kraj, kada bi se mogla vratiti onoj mladoj Marceli koja je tek krenula s gitarom i pjevanjem, što bi joj danas rekla?
Hvala ti što si tada odabrala gitaru i pjevanje.
Nastup uz bend koji je obilježio hrvatsku glazbu za Marcelu nije samo nova stanica u karijeri, nego i jedan od onih trenutaka koji podsjećaju koliko se daleko može doći kada se godinama vjeruje u ono što radiš.
