Dugogodišnja vjernost gostiju Rivijeri Crikvenica i ove je godine obilježena posjetom direktorice Turističke zajednice Grada Crikvenice Marijane Biondić, koja je prigodnim darovima zahvalila gostima na njihovoj odanosti, a domaćinima na dugogodišnjem gostoprimstvu.
Postoje gosti koji jednom posjete destinaciju i nastave istraživati neka nova mjesta, a postoje i oni koji pronađu svoj drugi dom te mu se iz godine u godinu rado vraćaju. Upravo takva je priča bračnog para Mader iz austrijskog grada Knittelfelda u Štajerskoj, koji već punih 20 godina dolaze u Dramalj i odsjedaju kod svojih dugogodišnjih domaćina, obitelji Butorac.
Njihova povezanost tijekom godina prerasla je u mnogo više od uobičajenog odnosa gosta i domaćina. U Dramalj dolaze nekoliko puta godišnje, a kažu kako će se vraćati sve dok im to zdravlje i mogućnosti budu dopuštali. Razlog tome nisu samo ljepote rivijere, već i osjećaj dobrodošlice koji ih ovdje prati već dva desetljeća.
Posebno ističu svoju domaćicu Radu, koja im je tijekom svih ovih godina bila velika podrška. Iako ne govore hrvatski jezik, osjećaju se sigurno jer je gospođa Rada uvijek spremna pomoći, otići s njima gdje god je potrebno te premostiti eventualne jezične prepreke. Upravo su zbog nje, kažu, Dramalj zavoljeli kao svoj drugi dom.
Tijekom boravaka rado istražuju i širu okolicu pa često odlaze na izlete u Jablanac, Zavratnicu i na otok Rab. Ipak, najviše uživaju u jednostavnim stvarima – dugim šetnjama uz more. Toliko vole hodati da gotovo cijelu crikveničku rivijeru obilaze pješice, uživajući u prirodi, uređenim šetnicama i pogledu na more.
Kao dugogodišnji gosti, Marlis i Wolfgang svjedoci su brojnih pozitivnih promjena u destinaciji. Posebno pohvaljuju kontinuirano unaprjeđenje plaža, bogatiju ponudu sadržaja na njima te visoku razinu urednosti i čistoće, što dodatno doprinosi kvaliteti njihova odmora. Boravak u Dramlju za njih je sinonim za mir, odmor i opuštanje. Kod kuće ih čekaju pas i troje unučadi, zbog čega su im dani često ispunjeni obvezama i aktivnostima. Upravo zato ovdje pronalaze dragocjene trenutke predaha i vremena za sebe. U međuvremenu su stekli i brojna prijateljstva. Druže se s drugim gostima gospođe Rade, a neka od tih poznanstava prerasla su i u privatna prijateljstva koja traju tijekom cijele godine. Kada je riječ o gastronomiji, rado posjećuju bistro Corso u Crikvenici, gdje često večeraju zajedno sa svojim domaćinima, najčešće riblje specijalitet5. Ipak, uz sve delicije koje su kušali tijekom godina, jedno jelo i dalje zauzima posebno mjesto u njihovim srcima – punjene paprike gospođe Rade, koje s osmijehom ističu kao svoje apsolutno omiljeno jelo.
Da priča o bračnom paru Mader nije iznimka, potvrđuju i brojni drugi dugogodišnji gosti obitelji Butorac. Među njima posebno se ističu Josef i Maria Kolman iz Austrije, koji već 35 godina svoj godišnji odmor provode u istom domu, okruženi poznatim licima i obiteljskom atmosferom koja ih iz godine u godinu vraća na Rivijeru Crikvenica.
Svake godine dolaze na desetodnevni odmor, a za sve to vrijeme, kažu, nisu imali ni jednu zamjerku. Upravo suprotno – ono što ih iznova vraća nije samo ljepota destinacije, već prije svega osjećaj topline i obiteljske atmosfere koju ovdje pronalaze. Ljubav prema ovom kraju prenijeli su i na mlađe generacije pa u Crikvenicu danas redovito dolazi i njihov sin sa svojom obitelji. “Veliki hoteli nas ne privlače. Ovdje se osjećamo kao dio obitelji“, ističu supružnici Kolman, koji su tijekom godina razvili prijateljski odnos ne samo s domaćinima, nego i s brojnim drugim gostima koji se redovito vraćaju u isti smještaj.
Aktivni odmor sastavni je dio njihovog boravka. Dan započinju već u pola sedam ujutro šetnjom, jedna od omiljenih ruta im je Staza valova prema Jadranovu, a danas odlaze prvi put na Ljubavnu cesticu. Za kupanje najčešće biraju Kačjak, dok slobodno vrijeme rado koriste i za izlete. Posebno ih je oduševio Nacionalni park Sjeverni Velebit, koji ističu kao jedno od najljepših mjesta koje su posjetili u Hrvatskoj. Osim odmora na moru, jednom godišnje odlaze i u planine, što dovoljno govori o njihovoj ljubavi prema prirodi.
Ne kriju ni oduševljenje domaćom gastronomijom. Najradije biraju morske specijalitete poput tune i lignji, a često objeduju u konobi Karoca, bistrou Corso i restoranu Domino. Posebno mjesto među njihovim gastronomskim favoritima zauzimaju kremšnite iz kavane Inter, za koje kažu da su najbolje koje su ikada kušali – čak i bolje od onih čuvenih s Bleda.
Priču o četiri desetljeća vjernosti jednoj destinaciji i istoj iznajmljivačici ispisuje njemačka obitelj Berger – Gertraud, Franz i njihov sin Franz – koji već 40 godina ljetuju kod Tatjane Gašparović u Crikvenici.
Na crikveničku rivijeru dolaze jednom godišnje, najčešće krajem lipnja ili početkom srpnja, a njihov odmor traje dva tjedna. Uvijek putuju automobilom, a tijekom godina Crikvenica im je postala mnogo više od omiljenog ljetovališta.
„Ovo je naš drugi dom. Svake godine sve nam je teže vratiti se u Njemačku“, priznaju Bergerovi, koji su tijekom godina ovdje stekli brojna prijateljstva i izgradili snažnu povezanost s destinacijom.
Najviše vole provoditi vrijeme na Crnom molu, gdje ih privlače plitko more i pješčani dio plaže. Kada vrijeme nije pogodno za kupanje, istražuju okolicu i odlaze na izlete pa svaki boravak iskoriste za nova iskustva.
Posebno mjesto u njihovom odmoru zauzima i gastronomija. Najčešće večeraju u restoranu Zrinski, gdje rado biraju riblja jela, koja su im nezaobilazan dio svakog ljetovanja.
Sin Franz, koji je dobio i hrvatsku verziju imena – Franjo – posebno je vezan uz Crikvenicu. Toliko da, dok je u Njemačkoj, gotovo svakodnevno prati web kameru s crikveničkog trga kako bi vidio kakvo je vrijeme i kako grad živi. Bio je i svjedok uspješnog predstavljanja Crikvenice na turističkom sajmu u Münchenu, gdje je, kaže, destinacija izazvala velik interes posjetitelja.
Iako hrvatski jezik nisu naučili, bez obzira na dugogodišnje dolaske, osjećaju se kao kod kuće. Posebno ističu sigurnost koju ovdje osjećaju, a koju, kažu, nije moguće usporediti s velikim gradovima poput Münchena.
Njihove su simpatije podijeljene i kada je riječ o nogometu. Tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je aktualno, jednako strastveno navijaju za Njemačku i Hrvatsku, zemlje koje smatraju dijelom svog života.
Kada se gosti na isto mjesto vraćaju 20, 35 ili čak 40 godina, tada to više nije samo turistička priča – to je priča o povjerenju, prijateljstvu i drugom domu koji se s vremenom stvara daleko od vlastitog. Upravo su ovakve priče najvrjednija preporuka svake destinacije – jer najveće priznanje nije jednom doći, nego se desetljećima vraćati.
