Nova ravnateljica, jasna vizija: škola u kojoj se rad isplati, a ljudi poštuju
Profesorica Zlatka Kuharić Dragojević početkom ove školske godine preuzela je dužnost ravnateljice OŠ Vladimira Nazora. Školu želi graditi na radu, odgovornosti, međusobnom poštovanju i otvorenoj komunikaciji, ali prije svega na njezinoj najvećoj vrijednosti, a to su ljudi.
Početak nove školske godine u Osnovnoj školi Vladimira Nazora donio je i početak jednoga novog poglavlja. Dužnost ravnateljice preuzela je profesorica Zlatka Kuharić Dragojević, dugogodišnja prosvjetna djelatnica čiji je profesionalni put od početka određen željom za radom s djecom i uvjerenjem da znanje mora biti dostupno i razumljivo svima, a ne samo izvrsnima. Kao profesorica fizike uvijek je nastojala učenicima pokazati da ono što uče nije odvojeno od života. No, upravo su je iskustva s učenicima naučila i da postoje trenuci kada nastavni sadržaji prestaju biti najvažniji. Posebno su je obilježile teške životne situacije i tragični odlasci nekih bivših učenika, zbog toga obrazovanje za nju nije samo prenošenje znanja nego i pripremanje mladih ljudi za stvarni život, njegove izazove, odgovornost i opasnosti.
Od sebe se ne odustaje
Iza odluke o kandidaturi za ravnateljicu krije se i sasvim osobna priča. Majka je dvojice tinejdžera koji su joj, nakon gubitka supruga, kako kaže, dali snagu da nastavi dalje. Upravo je njima željela pokazati da se od sebe ne odustaje ni kada život postane težak te da uvijek vrijedi pokušati napraviti korak naprijed. Novu dužnost zato ne doživljava samo kao profesionalni uspjeh, nego prije svega kao veliku odgovornost i obvezu. U ravnateljski ured nije ušla s euforijom. Kaže da je realist pa su prve dane obilježili ozbiljnost, planovi i svijest o svemu što je čeka. Odgovornost, smatra, ne dolazi u jednom velikom trenutku, već ona postaje jasnija svakoga dana, sa svakom novom odlukom. Iza ovakvih odluka prije svega stoji i velika podrška bliskih osoba, roditelja i dviju sestara, na čemu je iznimno zahvalna.
Najveća vrijednost škole su ljudi
Škola kakvu želi graditi počiva prije svega na ljudima. Upravo njih smatra najvećom vrijednošću: od tehničkog i administrativnog osoblja, stručnih suradnika, pomoćnika u nastavi do učitelja koji svoj posao svakodnevno obavljaju uz „prstohvat topline prema djeci“. Tu ljudsku dimenziju želi sačuvati. Istodobno, prostora za napredak ima. Planira nastavak infrastrukturnih ulaganja, uređenje prostora glazbene škole, obnovu sportske dvorane i ulaganja u područne škole. Ipak, upozorava da uređene zgrade same po sebi ne čine dobru školu. Potrebno je ulagati u ljude i osigurati dovoljan broj djelatnika koji će te prostore i život škole održavati.
Uspjeh nisu samo ocjene i medalje
U središtu njezine vizije ipak ostaje učenik. Uspjeh pritom ne mjeri samo ocjenama, medaljama i rezultatima na natjecanjima. Važnije joj je da mladi iz škole izađu sposobni za život, spremni raditi, učiti, razmišljati, pronaći i procijeniti informaciju te se nositi s onime što ih čeka. U vremenu „instant“ rješenja želi ih uvjeriti u nešto što danas možda nije uvijek popularno, a to je da se rad i trud uvijek isplate. Jednako otvoreno govori i o odgovornosti odraslih. Škola ne može zamijeniti obitelj, kao što ni učitelji djeci ne mogu jednostavno „uliti“ znanje. Roditelje zato vidi kao partnere s kojima škola ima isti cilj, a to je odgojiti mlade ljude otporne na svakodnevne stresove, ali i svjesne svojih obveza.
Otvorenost, odgovornost i međusobno poštovanje
Odnos s djelatnicima želi temeljiti na pristupačnoj, pravednoj i dvosmjernoj komunikaciji i to bez prešućivanja i nagađanja. „Bez fige u džepu“, kako kaže. Svatko treba znati što se od njega očekuje, ali i imati mogućnost izreći mišljenje, predložiti ideju ili upozoriti na problem. Ni vidljivost škole za nju nije sama sebi svrhom. Važnije od niza objava o pojedinačnim aktivnostima jest ono što ostaje kada učenik zatvori vrata osnovne škole: znanje, sposobnost snalaženja, mentalna snaga i osjećaj da je ondje bio prihvaćen. Voljela bi da se učenici OŠ Vladimira Nazora jednoga dana sjećaju škole kao mjesta gdje su mogli reći što ih muči, ali i škole koja je od njih uvijek tražila još malo više.
Upravo bi se u toj rečenici možda mogla sažeti i vizija novoga ravnateljskog mandata: toplina bez popustljivosti, otvorenost uz odgovornost te prava koja podrazumijevaju i obveze.
Poruka profesorice Zlatke Kuharić Dragojević učenicima, roditeljima i djelatnicima na početku novoga razdoblja jednostavna je:
„Ako svatko da najviše od sebe, tada je uspjeh zagarantiran.“
