Od brige za djecu i organiziranja školskih kuhinja, preko prvih akcija dobrovoljnog darivanja krvi, do pomoći prognanicima, izbjeglicama i stanovništvu pogođenom katastrofama, povijest Crvenog križa u Crikvenici povezana je sa životom lokalne zajednice. Iako njegovi počeci sežu u vrijeme Prvoga svjetskog rata, zasebna organizacijska jedinica osnovana je 1946. godine. Tijekom osam desetljeća rada njezine su aktivnosti oblikovali brojni volonteri, zdravstveni djelatnici, učitelji i humanitarci.
1914.–1945. – Počeci djelovanja i rad s djecom
Aktivnosti Crvenog križa u Crikvenici zabilježene su već tijekom Prvoga svjetskog rata, kada je u hotelu Therapia organizirana vojna bolnica za ranjenike. Između dvaju svjetskih ratova Crveni križ djelovao je u sklopu organizacije Crvenog križa Kraljevine SHS, poslije Kraljevine Jugoslavije, prvenstveno kroz rad s djecom i mladima.
1946. – Osnivanje Gradskog odbora Crvenog križa
Decentralizacijom organizacije osnovan je Gradski odbor Crvenog križa Crikvenica kao zasebna organizacijska jedinica. Prvi predsjednik bio je stomatolog dr. Hinko Montiljo.
U tom je razdoblju djelovao i Dječji dom „Nikola Car”, u kojem su bila smještena djeca čiji su roditelji poginuli ili nestali tijekom Drugoga svjetskog rata. U domu su radile časne sestre, predvođene sestrom Cecilijom. U organizaciju Crvenog križa bile su uključene učiteljice i učitelji osnovne škole, koji su nastavili intenzivan rad s djecom.
1950. – Izabran Kotarski odbor
Za predsjednicu Kotarskog odbora Crvenog križa Crikvenica izabrana je učiteljica Milka Simčić, a za tajnika Pavao Manestar. U povijesnom pregledu društva tada se prvi put spominje tajnička dužnost.
Među istaknutim aktivisticama bila je Filipina Pavić, dobitnica brojnih priznanja, koja je u rad Crvenog križa ostala uključena do kraja života.
1951. – Širenje organizacije na okolna mjesta
Predsjednik novog odbora postao je dr. Vilim Fiorelli, liječnik Doma zdravlja Crikvenica. Iste su godine osnovane organizacije Crvenog križa u Selcu, Grižanama-Belgradu, Triblju, Driveniku, Jadranovu i Dramlju.
U svim osnovnim školama formirane su organizacije podmlatka Crvenog križa, koje je vodila nastavnica Dušanka Lončarić. Učitelji i nastavnici bili su članovi organizacije te su u školama održavali predavanja o njezinu radu.
1954. – Školske kuhinje, tečajevi i ljetovanja za djecu
Tajnik Pavao Manestar, uz pomoć aktivistice Meri Šarar, organizirao je rad školskih kuhinja u Crikvenici, Dramlju, Triblju, Selcu, Driveniku i Grižanama-Belgradu. Djeci je tako bio osiguran topli obrok.
Kotarski odbor primao je međunarodnu pomoć u brašnu, mlijeku, konzervama, drugim namirnicama i odjeći, koja se zatim raspoređivala prema potrebama stanovništva.
Organizirani su i dvadesetosatni tečajevi za domaćice, članice Crvenog križa i aktivistice Antifašističkog fronta žena. Predavači su bili dr. Vilim Fiorelli, Rudolf Barta, Meri Šarar i Pavao Manestar.
Posebna pozornost posvećivala se djeci. Tijekom srpnja i kolovoza organizirana su ljetovanja u Dječjem domu Bežanija u Hrvatskom zagorju te u Starom Konjicu u Sloveniji, kako je navedeno u povijesnom pregledu društva. U godinama koje su slijedile, sve do 1970., djeca su boravila i u odmaralištima Crvenog križa na Sljemenu i u Puntiželi te u Skradu, gdje je djelovalo i lječilište za oporavak.
1957. – Prva akcija dobrovoljnog darivanja krvi
Prva akcija dobrovoljnog darivanja krvi u Crikvenici organizirana je 1957. godine. Među prvim darivateljima bili su dr. Vilim Fiorelli, Rudolf Barta, Pavao Manestar, Vladimir Krištafor, Mate Šarar, Slavko Friš, Makso Baloh, Ivan Kralj, Marijan Pobor, Stjepan Gašparović, Mijo Tomašek, Boris Novak, Milan Vukić i Stjepan Novak. Jedina žena među prvim darivateljima bila je Rina Kulentić.
Već sljedeće godine odazvalo se 120 darivatelja, a od 1958. akcije su se održavale dvaput godišnje.
Prema podacima društva, danas se organiziraju četiri akcije godišnje, uz prosječan odaziv od 90 do 100 darivatelja po akciji i oko 400 prikupljenih doza krvi na godinu. Uz redovite akcije, tijekom posljednjeg desetljeća organizirane su i posebne akcije za žene, srednjoškolce i darivatelje starije od 65 godina, uz prijevoz na transfuziju KBC-a Rijeka.
1959. – Meri Šarar preuzima tajničku dužnost
Odlaskom Pavla Manestra u mirovinu izabran je novi odbor. Predsjednik je ponovno postao dr. Vilim Fiorelli, a tajničku dužnost preuzela je Meri Šarar.
1960. – Oporavak djece u Gornjoj Bistri i Krapinskim Toplicama
U organizaciji Crvenog križa skupina djece provela je dio ljetnih praznika na oporavku u Gornjoj Bistri i Krapinskim Toplicama. Briga za zdravlje i uvjete odrastanja djece ostala je važan dio rada organizacije.
1963.–1969. – Volonteri u akcijama pomoći nakon katastrofa
Rad Crvenog križa od početka se oslanjao na volontere, dok je profesionalizacija pojedinih poslova uslijedila poslije. Snažnije organiziranje i uključivanje većeg broja volontera povezano je s pomoći nakon potresa u Skopju 1963. godine.
Volonteri su sudjelovali i u prikupljanju pomoći stanovništvu Indije 1966., kada je osnovan koordinacijski odbor za tu akciju, te u pomoći nakon razornog potresa u Banjoj Luci 1969. godine.
1968. – Prve školske ekipe i natjecanje iz prve pomoći
U školama su osnovane prve ekipe prve pomoći, a u svibnju je održano i prvo natjecanje. Predavači, sastavljači pitanja i suci bili su liječnici i medicinske sestre domova zdravlja u Crikvenici i Novom Vinodolskom.
Prema povijesnom pregledu društva, te je godine održano dvadesetak tečajeva prve pomoći, a osposobljeno je oko 26 osoba zaposlenih u ugostiteljstvu i drugim gospodarskim organizacijama. Nakon toga započeli su i tečajevi za kandidate za vozače.
1970. – Ljetovanje djece u Kropi
Za slabije uhranjenu djecu i djecu iz socijalno ugroženih obitelji organizirano je ljetovanje u Kropi kod Kranja. Time je nastavljena dugogodišnja praksa pružanja pomoći djeci kroz odmor i oporavak izvan mjesta stanovanja.
1971. – Početak akcije „Solidarnost na djelu”
U listopadu je prvi put organizirana akcija „Solidarnost na djelu”, u koju su se uključili članovi Crvenog križa i škole. Akcija je nastavljena kao godišnja zajednička humanitarna aktivnost Hrvatskog Crvenog križa i njegovih društava, s ciljem prikupljanja materijalnih i novčanih sredstava za najpotrebitije.
Tijekom godina okupljala je velik broj volontera, škola, ustanova, udruga i tvrtki. Pandemija koronavirusa promijenila je dotadašnji način provedbe, no akcija je nastavljena na javnim mjestima, u školama i uz sudjelovanje drugih članova zajednice. Uz nju se tijekom godine organiziraju i druge humanitarne akcije, ovisno o potrebama na terenu.
1975. – Andrija Petrinović postaje tajnik
Meri Šarar umirovljena je 30. studenoga, a na njezino je mjesto došao Andrija Petrinović. Rad organizacije nastavljen je kroz već uhodane programe, dok će Petrinović posebno važan doprinos dati početkom Domovinskog rata.
1991.–1995. – Pomoć prognanicima, izbjeglicama i razdvojenim obiteljima
Tijekom Domovinskog rata tadašnja Općina Crikvenica primila je velik broj prognanika i izbjeglica. Prema podacima Crvenog križa, bilo ih je oko 12.500, među njima mnogo ljudi iz Vukovara, istočne i zapadne Slavonije, Dalmacije i Dubrovnika.
Crveni križ imao je važnu ulogu u prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći, ali i u radu Službe traženja, koja je pomagala u povezivanju razdvojenih obitelji. Zbog ratnih okolnosti dio redovitih programa nije se mogao provoditi, a osobito je bio smanjen rad s mladima.
Posebno mjesto u tom razdoblju pripada dugogodišnjoj volonterki Ružici Barac, poznatoj kao teta Ruža. Nakon umirovljenja 1991. svakodnevno je nastavila pomagati u Crvenom križu, sve do kraja 2014. godine. Za zasluge joj je u povodu 70 godina rada društva dodijeljen Red Hrvatskog Crvenog križa, koji joj je uručio tadašnji predsjednik HCK-a Josip Jelić.
1994. – Promjena vodstva i ustroja organizacije
Nakon kratke i teške bolesti u svibnju je preminuo tajnik Andrija Petrinović. Naslijedio ga je Željko Lušičić.
Usporedno s promjenama u ustroju lokalne uprave i samouprave, dotadašnja Općinska organizacija Crvenog križa Crikvenica podijeljena je na Gradsko društvo Crvenog križa Crikvenica i Gradsko društvo Crvenog križa Novi Vinodolski.
Vinodolska općina ostala je obuhvaćena djelovanjem crikveničkog društva do kraja 2011., kada je prešla u nadležnost Gradskog društva Crvenog križa Novi Vinodolski.
Poslijeratno razdoblje – Obnova rada s mladima i razvoj programa
Nakon rata ponovno je oživio rad s mladima, a obnovljene su i druge aktivnosti koje su tijekom ratnih godina bile smanjene ili prekinute.
U suradnji sa Zajednicom Crvenog križa Primorsko-goranske županije, današnjim Društvom Crvenog križa PGŽ-a, razvijani su različiti programi. Među njima su „Plava zastava” iz 1998. i „Halo pomoć” iz 2001. godine, tradicionalni susreti dobrovoljnih darivatelja krvi, ljetni kampovi za djecu, međužupanijska natjecanja iz prve pomoći te aktivnosti spašavanja na vodi i ekološke zaštite priobalja.
2002. – Marina Baričević na čelu društva
Predsjednicom Gradskog društva Crvenog križa Crikvenica postala je Marina Baričević, viša medicinska sestra Doma zdravlja Crikvenica i dugogodišnja volonterka društva. Preminula je 2017. godine.
Tajničku dužnost obnašao je Željko Lušičić, koji je poslije postao ravnatelj. Na toj je funkciji ostao do umirovljenja 2011., a zatim ju je obavljao volonterski do izbora nove ravnateljice 2012. godine.
2012.–2013. – Novi programi i otvaranje skladišta odjeće i obuće
Dolaskom Irene Gašparović na ravnateljsku dužnost 2012. uvedene su nove aktivnosti, posebno u radu s mladima. Pokrenute su radionice o prevenciji trgovanja ljudima te aktivnosti za osnovnoškolce povezane sa spašavanjem na vodi.
Godine 2013. otvoreno je skladište za primanje i izdavanje odjeće i obuće, čime je riješen dugogodišnji nedostatak odgovarajućeg prostora. Skladište je djelovalo do pandemije koronavirusa.
Razvijane su i javnozdravstvene aktivnosti, među kojima preventivni pregledi madeža u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, nordijsko hodanje i medicinske vježbe. Nastavljene su tradicionalne akcije mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi u suradnji s Domom zdravlja Crikvenica, uz sudjelovanje crikveničke ispostave Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a.
2012.–2022. – Djelovanje u požarima, poplavama i humanitarnim krizama
Važnost Crvenog križa ponovno je došla do izražaja tijekom požara u Crikvenici 2012., poplava u Slavoniji i na lokalnom području 2014. te izbjegličke krize 2015. i 2016. godine.
Uslijedili su pomoć tijekom pandemije koronavirusa i nakon potresa na području Siska i Petrinje 2020., a zatim i aktivnosti povezane s ratom u Ukrajini od 2022. godine.
Klimatske promjene i sve češći vremenski ekstremi donose nove zahtjeve za pripremu i djelovanje u krizama. U tim okolnostima, kao i tijekom prethodnih desetljeća, rad crikveničkog Crvenog križa oslanja se na volontere, suradnju lokalnih ustanova i solidarnost građana.
